недеља, 12. септембар 2010.

Nismo sami

Nismo sami.
Dolaze nam
često ljudi
Nose u džepovima
Pakle i dokolicu
da uvijemo po koju
Učmalost
u dan.

Naša je kuća lako podignuta
Uz malo znoja
I malo ljubavi
Nikada nismo sami
u njoj
Pragovi su nam teški ali
ih retko prelazimo
Dan prvi,
Jedan kauč
Jedna piksla
Jedan izgužvani jorgan.
Nismo sami,
Treba nam samo malo vremena.

Grebemo po prozoru
Kada prođe poštar
U našem sandučetu žive mrtvi
Dan drugi,
Jedan kauč
Jedna piksla
U uglu bačen donji veš
I jedan izgužvani jorgan.
Katkad po magli
hodamo izuveni
I za pedeset godina
Bićemo ovako usamljeni.

Нема коментара:

Постави коментар