понедељак, 1. новембар 2010.

Ka Beogradu.


Sinoć je iz mog trbuha izrasla divlja ružna biljka. Velikim ablendujucim farovima zurila je u moju glavu. Gledah je skamenjeno slušajući riku koja dopiraše iza zidova, kao iz kakvog bunara. Nađoh se najedared na otočkanoj dasci, moje veličine, kako jurim sa biljkom iz stomaka niz strminu crnog žbunja. Njene staklaste beonjače ukočene i izvrnute nisu skidale poglede sa mojih očiju. Bio je mrak, a ja neizvestan u budućnosti i unezveren od magnovenja u kom sam se pronašao.(…) Sa juga uranjam u milion lampiona.

Нема коментара:

Постави коментар