Kako si lepa u tim čarapama,
malena reko nepresušne želje.
Izuj cipele na pragu,
u stablo su došli nepozvani gosti.
Zadigni malo haljinu i
pokaži zube ispod tog karmina,
Ja ponosno volim tvoju
krošnju prezrelih jabuka,
A molio bih da i ti
mene malo više voliš.
Kuda ćeš sutra kada
padne lišće,
Ti ludo misliš da se
može živeti u nagoj šumi
Ne daj da te zavara
tišina
U mraku je najteže
pronaći prijatelje.
Ti nosiš ime koje
ćutim
Ti pališ suve oči
Metaforo, inspiracijo,
Kazno moga vremena,
Lanci mojih godina.
Нема коментара:
Постави коментар