понедељак, 4. април 2011.

Još manje misli


Govorimo grešne stvari,
Nedozvoljeno mislimo i slučajno se molimo
Svaku noć okrenemo na bok
Pa tresemo, tresemo,
Pa se sumanuti smejemo
Vičemo, gutamo vazduh, reski huk po licu
I muk u žitu,
I priroda je naša, brda i poljsko bilje,
Po zvuku se poznaju zmije
Ključ zaboravljen u bravi čeka
Pravog da ga otključa, mislim
Nije da smo uzalud se voleli
Nismo se ni valjano rastali
Pa ponekad pomislimo kako bi se
Ljubili, nedozvoljeno.

Нема коментара:

Постави коментар